Film "His Three Daughters" je uzvišen u svojoj jednostavnosti i eleganciji; izvrsno pronalazi ravnotežu između tragedije i komedije. Ova porodična drama je naizgled statična i jednostavna, a opet pronicljiva i autentična. Na momente neodoljivo podseća na kultna ostvarenja koja je napisao i režirao Woody Allen.
Polazna tačka filma jeste poprilično dirljiva, a odnosi se na oca koji proživljava, verovatno, svoje poslednje dane. U stanu na Menhetnu okupljaju se njegove tri ćerke koje međusobno nisu u najboljim odnosima. Radnja se uglavnom odvija na jednoj lokaciji, a to je retro (estetičan) stan na Menhetnu. Koloristički spektar je sumoran, istovremeno zavodljiv i oslikava vreme, mesto, situaciju i sva osećanja glavnih junaka. Iako je u pitanju fikcija, Carrie Coon, Natasha Lyonne i Elizabeth Olsen su glumački na visini zadatka, te vrlo realistično vode konverzaciju, ispoljavaju emocije i ležerno gledaoce vode kroz životni ciklus jedne porodice. Sumornu atmosferu u stanu prekidaju crnohumorne scene. Prisutni su neprekidni dijalozi, smenjuju se činovi poput pozorišne predstave – dok poslednji momenti izazivaju snažne emocije i daju odgovore na kompleksna životna pitanja. Nakon odjave, poželjno je ustati, i ispred malog ekrana dati aplauz za vrhunsku glumu, maestralnu režiju i pronicljiv scenario.
Mislim da su nam potrebna upravo ovakva filmska ostvarenja – zahvaljujući kojima možemo da razmislimo o sebi, svojoj porodici, okruženju i greškama koje neosetno pravimo. Ogromna preporuka, jer u pitanju je pravo malo remek-delo!!!
Komentari (1)
Film "His Three Daughters" je uzvišen u svojoj jednostavnosti i eleganciji; izvrsno pronalazi ravnotežu između tragedije i komedije.
Ova porodična drama je naizgled statična i jednostavna, a opet pronicljiva i autentična. Na momente neodoljivo podseća na kultna ostvarenja koja je napisao i režirao Woody Allen.
Polazna tačka filma jeste poprilično dirljiva, a odnosi se na oca koji proživljava, verovatno, svoje poslednje dane. U stanu na Menhetnu okupljaju se njegove tri ćerke koje međusobno nisu u najboljim odnosima.
Radnja se uglavnom odvija na jednoj lokaciji, a to je retro (estetičan) stan na Menhetnu. Koloristički spektar je sumoran, istovremeno zavodljiv i oslikava vreme, mesto, situaciju i sva osećanja glavnih junaka.
Iako je u pitanju fikcija, Carrie Coon, Natasha Lyonne i Elizabeth Olsen su glumački na visini zadatka, te vrlo realistično vode konverzaciju, ispoljavaju emocije i ležerno gledaoce vode kroz životni ciklus jedne porodice.
Sumornu atmosferu u stanu prekidaju crnohumorne scene. Prisutni su neprekidni dijalozi, smenjuju se činovi poput pozorišne predstave – dok poslednji momenti izazivaju snažne emocije i daju odgovore na kompleksna životna pitanja. Nakon odjave, poželjno je ustati, i ispred malog ekrana dati aplauz za vrhunsku glumu, maestralnu režiju i pronicljiv scenario.
Mislim da su nam potrebna upravo ovakva filmska ostvarenja – zahvaljujući kojima možemo da razmislimo o sebi, svojoj porodici, okruženju i greškama koje neosetno pravimo.
Ogromna preporuka, jer u pitanju je pravo malo remek-delo!!!